U Crnoj Gori trenutno su aktivne 6.122 nevladine organizacije (NVO), što znači da u prosjeku na 100 građana imamo jednu NVO. Podaci iz registra Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija pokazuju da je do marta ove godine iz registra izbrisano 4.415 organizacija. Sagovornici „Dana” ocjenjuju da je Zakon o NVO jako liberalan, te da je to omogućilo registrovanje ogromnog broja organizacija, dok u praksi imamo situaciju da se za oko 100 njih zna i da su prisutne u javnosti.

Analitičar Marko Begović kaže da pitanja poput statusa civilnog sektora u crnogorskom društvu kao i samog građanskog aktivizma tek treba da dođu na agendu ozbiljnijeg akademskog i političkog analiziranja. Teorijski, kako kaže, civilni sektor bi trebalo da bude važan pokretač razvoja jednog društva.

– Sami broj od preko 6.000 NVO govori da naši sugrađani razmišljaju o civilnom sektoru kao medijumu za artikulisanja različitih društveno-političkih stavova i povezanih inicijativa. No, u Crnoj Gori imamo specifičan normativni okvir, pa tako imamo sportske organizacije koje jesu neprofitne po svom statusu, ali se način i uslovi osnivanja predviđeni leks specijalis (Zakonom o sportu), što predstavlja jedinstveno pravno rješenje u Evropi – kaže Begović dodajući da su neophodna sveobuhvatna istraživanja rada i funkcionisanja organizacija civilnog sektora kao i niza javnih rasprava o mogućnostima razvoja.

Prema riječima Aleksandra Perovića iz Ekološkog pokreta „Ozon”, Zakon o NVO je dozvolio takav način registracije, da je brojnost NVO zapravo nebitna.

– Veliki broj NVO su registrovane samo da bi služile kao paravan pojedincima da realizuju privatne interese bilo da se radi o finansijama ili uticaju na neke društvene procese. Brojnost nije bitna za one koji stvarno rade, ali svakako ostavlja prostor za razne manipulacije kao što se dešava u Crnoj Gori. Ne mogu se oteti osjećaju da se toliko NVO sektor zloupotrebljava upravo zbog brojnosti i da je kvalitet rada uvijek ranjiv jer se svi stavljaju u isti koš. Mada postoje NVO koje su izgradile svoj imidž i kojima ljudi vjeruju – navodi Perović.

U Koaliciji za održivi razvoj smatraju da Crna Gora uopšte ima problem sa nedostatkom kontrole djelovanja u svim sektorima, pa i u NVO.

– Veći je problem djelovanje aktivnih NVO koji godinama dobijaju grantove i npr. u slučaju ekološkog djelovanja koji im stoji u statutu i po njima uspješno sprovedenog projekta iz granta, na terenu nemaju nikakav rezultat, a samostalno organizovani pokreti aktivista bez grantova i pomoći tih NVO, dobiju svaku bitku za zaštitu prava za koje se bore – kaže predsjednik KOR-a Miloš Lazarević, dodajući da je KOR bez finansijske podrške vodio i dobio brojne bitke u partnerstvu sa građanima.

Za Mitara Radonjića iz Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku, enorman broj NVO koje su papirološki aktivne su zapravo rezultat liberalnosti Zakona o NVO, te da to u stvari šteti civilnom sektoru jer se stiče utisak kako samo mali procenat NVO zapravo radi nešto i to zapravo i predstavlja problem.

– Što se finansijskog aspekta tiče, to je poseban segment jer ako pogledate odluke sa konkursa u zadnje četiri godine primijetiće se da jedne te iste NVO dobijaju sredstva, a posebno je zanimljivo da upravo većinom predstavnici tih NVO budu u komisijama i jednostavno se stvara situacija da nema mjesta za druge, mlade NVO sa novom energijom, što svakako nije dobro – kaže Radonjić.

M.S.

---

Neformalne grupe nemoćne, pa osnivaju organizacije
Prema ocjeni Marine Vujačić iz Udruženja mladih sa hendikepom NVO se često formiraju jer neformalne grupe građana često ne mogu da ostvare željeni uticaj, a postoji i praksa da strukovna udruženja, predstavnici političkih partija, vjerskih organizacija i drugi formiraju i NVO, a to nekada rade i privatna društva koja imaju i NVO.

– Da ne govorimo da ima ne mali broj NVO osnovanih od strane zaposlenih u javnoj upravi i na državnom i na lokalnom nivou, u raznim granama vlasti i institucijama sistema uključujući i javne ustanove i da često ti pojedinci, odnosno nekada organizovane grupe zaposlenih posredstvom NVO sprovode one aktivnosti koje kroz instituciju ili ustanovu ne sprovode ili ne sprovode na adekvatan način iako im je to nekada i primarni posao. Osim što ti pojedinci imaju često informacije iz prve ruke i znaju slabosti sistema, nekada na ovaj način koriste mogućnosti dodatnog angažmana – kaže Vujačić.

Ona ističe da bi sistem morao prepoznati i podržati one NVO koje djeluju u cilju njegovog korigovanja i poboljšanja. Vujačić ukazuje da neaktivnost organizacije nije propisana zakonom kao razlog za brisanje iz registra, a trebalo bi.